nedjelja, 20.01.2008.
[°°I hope life treats you kind,And I hope you have all you've dreamed of.°°]
Ew nowog posta. Pishem ga, imam i o chemu.
Mislim da je doshlo ostwarenje mog sna. [barem mislim*] To bi trebalo biti to. Imam toliko NOWIH frendowa, mislim da ih mogu tako nazwat. Stare ne zanemarujem, s njima sam koliko i sa owim nowim, ali onih izdajica se klonim. Koliko-toliko. Prewishe se wezhem za ljude. U to sam se wech uwjerila. I onda upadnem u takozwanu depru, dok se te osobe izgube. I to kriwnjom mojih blizhnjih, koji nisu znali koga imaju kraj sebe! Mda. Ne mogu to poprawiti. Jednostawno je tako-mirim se s time. Ali se ne mogu pomiriti, dok gledam sretna lica s jednog prediwnog dogadjaja, na kojem je bilo swe, u prawom smislu rijechi: Presawrsheno. Negdje ipak sawrshenstwa ima.
Ali u nama ne.
Chowjek-nema definicije koja bi ga tochno opisala. Nea sawrshenog. Ali ponekad se priwidno chini sawrshenim! I chini male [welike*] stwari sawrshenima.
Eh da. I sada chekam osobu koja che ispuniti swa moja ischekiwanja. Ali..nisam sigurna da che se pojawiti! Jer toliko puta sam se nadala, bzwz. I Lektira powezuje ljude. Zaista! Lektira powezuje dwoje ljudi, i ako su miljama udaljeni. Ona ih ulowi na jednom mjestu-al ne wishe lektira, nego sudbina! Lektira je samo 'razlog.' Ili je razlog neshto drugo. Shto mi je sudbina namjenila? Ne zhelim se opet iznowa razhocharati. Ke se tiche ljubawi, wech dulje wrijeme nisam bila sretna, ispunjena. Ne mogu biti. Jer neke osobe su mi tako blizu, al tako predaleko.
Filozofiram!!
Ne znadem dal owo ima smisla. Ali znam da sudbina nosi swashta. I nadam se da che meni donjeti ono shto trenutno, barem mislim, najwishe zhelim. ---ŕLjubaw.
Da nekome opet mogu rechi, ono ke zbilja mislim--ŕWolim te.
A sada zhiwim u slatkom ischekiwanju!!
Susret sa sudbinom-14:30. 20.1.2008.
Mozhda pricham bzwz. Mozhda owo shto pishem, je nastalo u mom umu, iz tolike zhelje da opet budem onako woljena, mozhda je smisleno, a mozhda je su owo samo obichne gluposti. Ali i ta mala stwar-mozhe donjeti welike stwari!
SLATKO ischekujem..
Prekidam pisanje posta. [ 13.16 h * ]
Nastawljam po powratku.. Sudbino, u twoim sam rukama!
Wratih se. Lektira-konekting pipl. Moja ochekiwanja i ischekiwanja
su ostwarena. stwarno JESU. Opet..opet imam priliku da budem
woljena, a i da ja wolim. I da mi je swa ta Ljubaw dostupna.
Prediwno. Opet. Ali stwarno. Leptirichi u trbuhu..osmjeh na licu.
Prwi simptomi, ne? Osjechaj je odlichan...
Pozdraffff.
nedjelja, 06.01.2008.
*...I am the happiest that i have ever been..ever...* ;)
Uhmmm daa..brzo pishem nowi post :P Ammm...stwarno imam inspiracije, i dobrog
Razloga zake ga pishem..jea! Sretna sam....fakat.. ispunjena, sretna. Imam fakat dobrih razloga za to... onack, uzhiwam, super mi je. I woljela bi da potraje..da to shto je pochelo, traje zauwijek..
Tih par sati, mislim da su mi trenutno bili najljepshi u zhiwotu. U tih par sati ostwarili su mi se snowi...zaprawo, dio njih. A mislila sam da nikada od toga neche biti nishta...samo praznina...ni p od toga. Ali sada..wjerujem u chuda. Wishe puta su se dogodila u mome zhiwotu, i sada napokon wjerujem u njih. Wech dugo wrijeme, samo idem blizu ostwarenja swojih snowa..i ewo sada.
A koji je to san?? Weoma rado chu wam rechi..
Pochetak iskrenog, PRAWOG prijateljstwa. Ali stwarno PRAWOG. Wech sam se tisuchu puta uwjerila da je to prawo prijateljstwo, i sada...zhelim i ja njega dozhiwjeti. I ne samo dozhiwjeti, kao shto sam ga sada, nego i zhiwjeti. Od sada, pa na dalje..ZAUWIJEK. Nije bilo bunjenja, zloche, ljubomore u tome..samo smijeh, radost, zabawa.. dragost :)
To su ljudi koje sam zheljela dulje wrijeme upoznati... toliko silno.
Wishe od swega..i ewo sada.. Jesam! Mislim..da je swe proshlo u oke redu. I nadam se, da sam im se swidjela kao osoba.. da li je taj jedan izlazak pochetak prawog prijateljstwa? Oh, kako bi woljela da je..wishe od swega. Snowi se ostwaruju...samo trebash wjerowati u njih..
A ja wjerujem. I uwijek chu wjerowati..i to je put do ispunjenja. I sada..
Odjecha mi zaudara, po dimu tih njihowih cigareta.. ne, nisu loshe drushtwo. Naprotiw, najbolje su za koje znam.. brinu se jedni za druge, uwijek su tu, zabawljaju se super shalama, stwarno se mogu najiskrenije smijati u njihowom drushtwu, tako jako, da me trbuh boli.. [lol].
Ammm.. woljela bi da potraje. I da traje, traje, zauwijek... prediwno. I sada sam shwatila, shto zaista zhelim u zhiwotu, tko sam i shto sam. Barem mislim..mlada sam. Tek se upoznajem. Ali kao da sam wech sada otkrila..a nadam se, da to nije samo faza. Nego, moj zhiwotni stil. Moooj. Samo moj.
Dragocijen. Poseban, jedinstwen. Totalno drukchiji od drugih.. [AZRA]. I ewo..samo zhelim,wishe od swega, da mi se to ostwari. I da.. drugi puta bude bolje, i opet, josh bolje, i swaki puta..
Ne znam da li me razumijete..ali ja mislim da je owo prawo prijateljstwo. Jer swi prichaju o tome..swi znaju da je. A drago mi je..shto sam zhiwjela samo swoj san, koji josh zhiwim, a koji se mrwicu po mrwicu ostwaruje. Kad sam odlazila iz kuche.. samo sam, rekla: '''Owo je onaj dan..stizhem.''
Mozhda owo swe zwuchi chudno i totalno bzvz. Ali nije..meni znachi, wishe od swega.
Samo ta gesta, taj dan, tih par sati... sretna sam. ;)
Ponawljam..imam razloga biti.
I sada..to me potaknulo na razmishljanje o swemu i swachemu.
Lol. Sada widim shto zhelim, zashto, i kako! [usklichnik!!! ]
I trudim se to ostwariti..i wech sam na putu do ostwarenja. Dobrom putu..a
Donjela sam samo par odluka...koje su zaprawo prewelike sitnice.
Aliiii.. chine me presretnom. I male stwari, welike su u zhiwotu..i puno znache
Za nechiju srechu. OOOHhh..To sam tek sada otkrila...ali..hwala na tome! ;)
I razmishljala sam...
Puno... i shwatila, da imam prawe frendowe kraj sebe..samo shto
sam bila slijepa, i dugo mi je trebalo da to shwatim..a to su oni,
koji se raduju sa mnom, kojima je drago zbog mene..i mogla
bi josh nabrajati...ali najwazhnije mi je da sam shwatila..
i s tom osobom, se sada najwishe druzhim..hwala joj na swemu...
I ako, sada se drzhim samo onih koji su mi prawi frendowi [u prawom
smislu te rijechi], bojim se i njihowe izdaje..i ako se duboko nadam,
da se neche dogoditi..jer sam se wishe puta uwjerila u neke stwari..
A oni lazhni frendowi...samo skupljam dokaze da jesu ;)
I samo se otkriwaju...
I ne znam da li ste primjetili...ali..
Imam ime..ime, kojim se predstawljam owdje...to ime,
mi prewishe znachi...i zaista, ima znachenje..
Mauren Alyn W.
utorak, 01.01.2008.
*/..[always and forever..you are my...]../*
Eyy...
Pochinjem pisati swoj dnewnik. Uprawo na novu godinu.
Btw.sretna nowa swima. Godinu dana, a i wishe,
pisat chu o swachemu.. uglawnom chu iznositi swoje osjechaje.
Zapochinjem.. nau.
Osjecham se tako chudno. Sretna sam, samo
stjechem prijateljstwa. Za ona, koja sam sigurna da budu
i da wech jesu prawa. Jer uwijek samo bacam zawidan pogled
na druge..istina, zrelija sam od drushtwa. Koliko puta sam to
samo chula.. Bacam zawidne poglede, na tako chwrsta,
prawa prijateljstwa, u kojem nema ni trunke ljubomore,
zlobe, kao shto je to owdje, u mome sluchaju.
Swe je uwijek bilo super. Koliko sam puta chula lijepe rijechi..
I kada bi se dogodilo neshto shto bi mi uzdrmalo dushu,
samo bi se wratila na trenutke u kojima je swe bilo super.
Josh uwijek je bilo..a sada.
Prediwno=zadnjih dana. Opet swe funkcioniralo. No, kao shto
sam wech chula..prochitala. 3=nesretan broj. Ali...sada widim,
da su josh i neki drugi takwi.. samo.. bilo je swe super.
Pucala sam od sreche..no duboko u meni, kopkao me onaj glas,
i nije mi dao mira. Znala sam, neshto che biti opet onakwo.
I uistinu..u onim trenucima, uzhiwala sam beskrajno. Spremala
ih u swoju memoriju, chuwala jako, jako. Zheljela da shto dulje
traju. Prediwno. Opet zawidila na nekim stwarima. I zahwalna bila
shto sam to upoznala. No, moralo se i to dogoditi. Samo.
Samo to. To, shto me uzdrmalo, to, shto sam znala da je uwijek
prisutno, chak i kad mi se chinilo da nije i da wishe nikada neche biti.
I opet..samo osmjeh na licu. Lazhan. U dushi...tuga i zabrinutost.
A uwijek je swe bilo tako lijepo... no. Kada se i ono chudo pojawilo,
mislih: spasit che me..duboko sam se prewarila. Opet. Iznowa. Samo josh gore..o kako mi je doshlo da zaplachem..odlutam daleko.
MA, samo tuga..opet iznowa. Znala sam-bit che tako. Trenuci u kojima
sam uzhiwala su nestali. I sada se samo pojawljuju u sjechanju.
I kao za inat, kao da zaista nije ono bilo dowoljno..
Samo se urota izrodila od toga. Bolno. Slutila sam to.
I samo..
Skriwanje od onog drugog. Oh.. kao da me nije zanimalo.
A umirala..i poslije. Samo, samo.. samocha.
A tako sam zheljela na trenutak biti Ona..samo da widim,
samo da poprawim. A uwijek, bili su mi swe...
Ali.. da li je to ono prawo prijateljstwo???
U zadnje wrijeme se malo prechesto to pitam..
A Ona je osoba koju puno i prepuno ljudi na owom swijetu
ne woli. Uistinu je tako. Ali samo bahatost, i twrdost,
umishljenost, i lazh, chetiri stwari koje najwishe mrzim,
opet prisutne. Jednom=uwijek i zauwijek. I to pokopawa..
Swe one trenutke koji su bili tako sretni i lijepi.
I pitam se..da li se to dogadja samo meni?? Ili owdje
na owom swijetu...u mojoj blizini, hoda josh ljudi
kojima je tako? Mislim da bih wishe od swega zheljela znati
odgowor..ali ne mogu ga nachi. Zar je tako teshko?
Nazhalost. I opet=skriwanje. Nedostatak nekih stwari.
Umishljenost. Ljubomora. Skriwanje..a chime
je to zasluzheno?? Wjechnim pomaganjem,
najboljim sawjetima, i stalnoj potpori?.
Nije u redu. Znam..swijet je okrutan. A ne bi bio, da se u njemu
ne radjaju takwi ljudi..i opet. Drzhim se onog drugog.
Nowih ljudi koje iz dana u dan upoznajem..i za koje sam sigurna
da su mi ono prawo..prawi prijatelji. Hwala njima..sigurno,
mi to nikada ne bi naprawili.
molim nebo da te vrati
Ja stao sam sam
u parku sred kiše
gdje ljuljačka tvoja
još tužno se njiše
I molio vjetar
da tiho te zove
da vratiš se natrag
u moje snove
Sve je prazno
i park i klupa
i školska kreda
više ne piše
Da znaš samo
kako smo tužni
sišla bi dolje
i otišla ne bi više
I molim nebo da te vrati
da opet sjednemo u zadnju klupu
i da ti pjevam našu pjesmu
kad zvono školsko kraj sata označi
Sve je prazno
i park i klupa
i školska kreda
više ne piše
Da znaš samo
kako smo tužni
sišla bi dolje
i otišla ne bi više
I molim nebo da te vrati
da opet sjednemo u zadnju klupu
i da ti pjevam našu pjesmu
kad zvono školsko kraj sata označi
[owu pjesmu wolim radi osobnih razloga] ..POSWECHENO JEDNOJ OSOBI..
Azurno nebo, cekamo zoru,
pet, sest mladih golubica,
nasmijesena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga slicica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi setale,
pravile se da smo vazne, da smo pametne
i snazne, sanjale smo zemlje daleke.
Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su nasi snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojcice zene postale,
neke su se već i udale,
a ja jos cekam azurne zore.
Ja jos zelim preplivati more,
ja jos sanjam zemlje daleke
[pjesmu takodjer wolim..zbog osobnih razloga..
..i suzu pushtam. ]